Potterova družina

26. 2. navećer

Opet ja.
Nemam izgovora. Zanemarila sam ovaj dnevnik. Praktički sam zanemarila svoj život koji sam toliko voljela. Izgubila sam volju... Neko vrijeme sam bila u teškoj depresiji. Zapravo sam sada preporođena.
I bolje je da krenem ispočetka.

Ja sam Miranda Smith. Imam najčudniju obitelj koja je rasprostrta po cijelom svijetu.
Nekadašnju najbolju prijateljicu Lily počela sam zamjenjivati Keerom. Keera i ja smo se prvi puta vidjele prije točno godinu dana... Sjećam se, kada sam prolazila pokraj učionice aritmacije i zapela za nečiju torbu, spotakla se, suknja mi se podigla, i ja sam završila izpred Keerinih nogu.

Trebat će mi vremena da se opet naviknem na svakodnevno pisanje...

Ajme, sada plačem. Toliko dugo nisam vidjela ovaj dnevnik...

- 20:12 - Komentari (13) - Isprintaj - #

29. 05. popodne

Image Hosted by ImageShack.usEvo me opet. Samo nakratko. Baš i ne stignem pisati dnevnik pa...
Svi znamo Mayu. Da, naravno. I Toma i Agathu... I svi znaju za čokoladu. E pa oni su glavni likovi ovog događaja.
Naki dan me na hodniku zaustavio Vincent.
„Dođi, moram ti nešto ispričati.“
Povukao me za sobom i počeo pričati. Pričao mi je o svađi Toma i Agathe. Kaže da je Agatha poludjela jer je Tom STALNO jeo Nutellu... Ispričao mi je kako je pobacala svu Nutellu i zabranila mu da je više jede! Počela sam se smijati, ali sam brzo otišla jer sam kasnila na Čarobne napitke, a Slughorn me u zadnje vrijeme baš ne voli, kako bi se to promijenilo da sazna da sam Helgin potomak....
Nakon nastave sam malo prošetala sa Benjaminom. Čuli smo Mayu i Lily kako se uzajamno tješe. Prišli smo im i shvatili da su ostale bez čokolade. Lily se još dobro držala, ali Maya je gledala okolo i šaptala o Nutelli. Nasmijala sam se.
Drugi dan Maye nije bilo. Sirius je otišao u posjet Remusu i njegovoj obitelji, mama mu je bila bolesna. Budući da Siriusa nije bilo ja sam je otišla potražiti. Ušla sam u sobu i na krevetu primijetila neki pergament. Kada sam ga malo bolje pogledala shvatila sam da je to karta koju mi je Sirius jednom pokazao... Brzo sam na njoj potražila Mayu i krenula. Skrenula je prema kipu one čudne vještice. Požurila sam i otvorila grbu. Otvorio se prolaz do Medičarnice.
„Jednu Nutellu, molim.“ rekla je.
„Pričekaj, dušice, samo da poslužim ovog momka.“
Ušla sam u prodavaonicu i vidjela visokog muškarca u pelerini. Kada sam ga malo bolje pogledala shvatila sam da je to Tom. Maya to očito nije znala jer je gledala u njega kao... Pa, ne znam. Uskoro je i on pogledao u nju.
I tako su se oni gledali par minuta, a prodavačica im nije uspjevala skrenuti pažnju. Vratila sam se u podrum i tamo ostala sakrivena. Uskoro je i Maya krenula natrag. Smo što nije bila sama. I Tom je krenuo sa njom. Nisam mogla vjerovati! Dovela je Voldemorta u dvorac!
Na svu sreću, sve je bilo u redu. Nije pokušao uništiti Hogwarts, bio je zaokupljen Mayom.
Još joj nisam rekla da znam za njih, slatko mi je gledati ih ovako kako se skrivaju... Samo ne znam kako će to objasniti Siriusu...
Ništa, moram ići. Sada, prije ČAS-ova imamo hrpetinu zadaće.

- 14:03 - Komentari (79) - Isprintaj - #

Vrijeme je da priznam...
Ne da mi se pisati.
I zbog škole i svašta...
Ne brinite, vratiti ću se.
Samo ne znam kada.
Sve vas jako volim, SVE!
Miranda

- 21:44 - Komentari (32) - Isprintaj - #

09. 05. predvečer

Napokon! Izgubila sam dnevnik.... I tek sam ga sada pronašla... Pokušala sam sve, trčala posvuda vičući "Accio dnevnik!", ali ništa...
Našla sam ga na najvjerojatnijem mjestu... Pod Lilynim krevetom!
Danas je Lily rođendan i ujutro je dobila hrpu darova. Rekla mi je da omot samo zguram ispod kreveta, a kada tamo... Pa što je radila s njime?! To je MOJ dnevnik! Bila sam ljuta, ali joj ništa nisam rekla, ipak joj je rođendan...
Evo, napokon ponovno pišem...
Toliko toga se dogodilo, a sada nemam volje pisati u detalje...
Pa, krenuti ću od početka...
Kada sam upoznala Agathu ostala sam kod nje par dana (do završetka praznika). Vince i Tom su često dolazili, a Agatha me poučavala kako pojačati svoju moć (naime, potomci osnivača Hogwartsa imaju neku posebnu moć).
Naučila sam stvarno puno stvari, a onda je došao dementeor. Kod nas je bilo nekoliko smrtonoša i dementeor je krenuo prema njima. Ovaj nije radio za Ministarstvo, bio je obučen u novu ružičastu (!!!) pelerinu i oko njega se širio neki sladunjavi miris... Možda je bio žensko...
Uglavnom, došao je i ja sam povikala "Expecto Patronum!", a moja krava je skočila na dementeora koji je polako ispario... Smrtonoše su se počele smijati, a čak je i Tomu zasjao smješak na licu... Vincent me još uvjek zeza zbog te scene...
Praznici su završili, a dani su tekli potpuno normalno... Koliko normalno može biti kada stalno otkrivaš nove rođake a najbolju prijateljicu opsjedaju dečki.
I sada sam napokon našla dnevnik...
Idem se spremiti, danas Lily ima tulum.
Mogla bi obući onu tamnoplavu haljinu...

- 18:39 - Komentari (65) - Isprintaj - #

Isprika

Ljudi, oprostite, molim vas...
Stvarno nemam vremena pisati...
Kada napišem novi post, ovaj ću pobrisati...
(Jao si ga meni, imam 70 komentara za odgovarati..)

- 21:18 - Komentari (48) - Isprintaj - #

20. 04. navečer

agatha

Imam obitelj! Hm, ponovno.... Ne znam kada će prestati nova saznanja o mojoj obitelji...
Kada sam se neki dan probudila dobila sam neki veliki smeđi paket. Pričekala sam da doručak završi i otišla u sobu. Otvorila sam paket i ispao je neki plašt. Odmah sam prepoznala da je to plašt nevidljivosti. Bio je i jedan papirić. Nabrzaka sam ga otvorila i pročitala

Draga Miranda!
Ne znam znaš li za mene, jer sam ja tek nedavno saznala za tebe. Da ne duljim, ja sam tvoja sestrična u drugom koljenu.
Znam da mi ovako ne vjeruješ, pa bi bilo bolje da se nađemo. Može li u Hogsmadeu? Sutra oko 10 u Tri metla?
Agatha Smith

MOLIM?! Tko? Tražila sam Leonoru, ali je nisam našla. Više me ništa nije zanimalo, potražila sam Siriusa i bacila mu se oko vrata.
"Miranda..."
"Ej!"
"Što ti je?"
"Ajde me sutra odvedi u Hogsmade.... Moooolim teeeee...."
"Čekaj... Sporije malo..."
"Pa bila sam dosta spora!"
"Onda probaj malo tiše..."
"Sutra. Ti. Ja. Hogsmade. Ujutro. Tri metle."
"Ja imam Mayu..."
"Ma tuko, moram se naći s rođakinjom a ne znam sama doći do Hogsmadea! To što ti se bivša objesi oko vrata odmah shvaćaš... Tako..."
"Rođakinju?! Šta Leonora nije u dvorcu?!"
"Čuj, imam ja i ostale rođake! Pogledaj poruku!"
"Moooolim?! Ti? Imaš plašt nevidljivosti?!"
"Da..."
Drugi dan me odveo. Bila sam tako nestrpljiva... Ušla sam u Tri metle i vidjela crnokosu ženu samu za stolom. Polako sam joj prišla. Podigla je pogled.
"Ti si Miranda, pretpostavljam?"
"Da... A vi?"
"Obraćaj mi se s ti. Ja sam Agatha Smith."
"Pa... Agatha, odakle znaš za mene?"
"Imam svoje izvore... Što ćeš popiti?"
I tako smo neko vrijeme pričale. Otišla sam kod nje doma. Ima prekrasnu kuću. Razgledavala sam slike i neke pehare kada sam vidjela poznato lice.
"Agatha... Tko je ovo?"
"Ovaj na slici? To je Vincent, Tomov rođak."
"On... On ide u Hogwarts?"
"Da... Vidjela si ga? Zadnjih par dana je pazio na tebe..."
"On? Bio je upleten u one nestanke?!"
"Pa, provjeravala sam jesmo li rođakinje..."
"Valjda cilj opravdava sredstva..."
"Slušaj, Miranda. Želim te upoznati s obitelji. Mi smo potomci Helge Hufflepuff!"
"Molim? Ali ja sam bezjakinja..."
"Ne prava, i to znaš. Hepzibah Smith je naša rođakinja! Ona je Helgin potomak!"
Ovo je bilo malo previše za mene. I tko je Tom?! Priča se da je Vincent u rodu s Salzarom Slytherinom, a koliko ja znam (jer mi je Sirius rekao) i Vodemort je. Znači... Moja rođakinja hoda s Voldemortom?!

- 21:33 - Komentari (70) - Isprintaj - #

17. 04. navečer

dumbledore

Ponovno. ne znam kako započeti. Sada se nalazim pod nadzorim.
Ponovno sam nestala.
Sve je bilo kao i prošli puta... Pitala sam Cmizdru što je bilo zadnji puta, našla se u mračnoj prostoriji i odjednom se stvorila u svom krevetu.
Onaku, u pidžami sam odrtčala Dumbledoru.
"Profesore! Profesore....."
"Sjednite, gospođice Smith."
"Ummm... Hvala...."
"Recite, što je bilo?"
"Cmizdra, ovaj, Severus...."
"Što je napravio? Nije valjda ponovno..."
"Molim?"
"Ništa, ništa... Nastavite."
"Išla sam mu vratiti knjigu. On je jako nadaren. Znate?"
"Da, upoznat sam s time."
"I onda... Ne sjećam se.... Našla sam se u mračnoj prostoriji, a Severus me zagrlio."
"Je li vam što napravio? Da zovem Madame Pomfry?"
"Profesore, nije on sposoban za takvo što... Uglavnom, onda sam se našla u svom krevetu..."
"I zatim?"
"Otišla sam ga pitati što je bilo.... I ponovno se ponovilo..."
"Što?"
"Pa opet sam nestala... I ničega se ne sjećam."
"Porazgovarati ću s njime."
Molim?! Tek tako, smireno?! Pa ja sam bila oteta! Od tada čim izađem iz kule dva kućna vilenjaka idu iza mene. Grozno. Nastavu ne mogu pratiti, a za Čarolije trebamo napisati esej od tri stranice (s dvostrukim proredom) o greškama čarolije prizivana. To smo učili prošle godine, odakle da se sada sjetim?!
Ništa, idem do knjižnice...

- 21:27 - Komentari (37) - Isprintaj - #

14. 04. predvečer

miranda

NAPOKON! Nisam vidjela ovaj dnevnik još od kada sam posljednji puta pisala u nj. Ne, nije bio ukraden, nego sam ja bila!
Otišla sam Cmizdri vratiti knjigu.
„Cmizdrić....“
Okrenuo se.
„Imam nešto tvoje...“
Upitno me pogledao a masna kosa mu je padala preko lica.
„Je li ovo tvoje?“
„Da!“ munjevito je odgovorio.
„Ne vjerujem...“
„Daj mi to!“
„Znači, ti si Half Blood Prince?“
„Miranda, daj mi tu knjigu i sve će biti uredu.“
„Zašto ne pokazuješ svoj dar? Stvarno si nadaren...“
Ostatka se ne sjećam. Probudila sam se u nekoj tamnoj prostoriji. Severus se nagnuo nad mene.
„Miranda...“
Željela sam ga pitati što je bilo, kako sam se našla tamo... Nisam mogla. Nisam mogla ispustiti ni glasa.
„Žao mi je što se ovo moralo dogoditi... Pokušao sam ih spriječiti...“
Što se dogodilo?! Počela sam lamatati rukama i nogama... Nije se obazirao.
„Sve će biti uredu... Sve ću popraviti...“ rekao je i zagrlio me.
Ponovno sam se probudila u Griffindorskoj kuli, u svom krevetu. Lily je došla do mene i pitala me gdje sam bila... U tom trenutku nisam znala. Pričala mi je da je čak i Benjamina pitala za mene, da su se zabrinuli...
Samo sam je blijedo gledala.
Ne znam što se desilo. Moram otići kod Dumbledora, ovo je previše.

- 19:09 - Komentari (39) - Isprintaj - #

11. 04. navečer

miranda su udžbenikom

Danas se dogodilo nešto jako zanimljivo.... Kada su Maurdresi po običaju mučili Cmizdru njemu je iz pelerine ispala neka knjižica. Uzeli smo je i vidjeli da je to udžbenik za čarobne napitke. Ja sam se ponudila da mu ga vratim, mene još najmanje mrzi....
Otvorila sam je i odmah na početku vidjela napisano
Kao i svake godine... Original Princa mješane krvi
Molim? Listala sam dalje. Uz gotovo svaki napitak bio je dodan neki recept, neki savjet. Čini se da je Cmizdra to sam izmišljao. Čovjek je stvarno nadaren, za neke od ovih stvari niti Lily nije znala...
Čitala sam dalje. Na jednom malom kutu bio je našaran već viđen znak, samo drugim rukopisom. Pisalo je L. E. okvireno srcem.
On je stvarno zaljubljen u nju? Pa zašto je onda naziva mutnjakušom....?
Prepisala sam neke od savjeta i sutra ću mu vratiti knjigu... Povesti ću još nekoga, za slučaj da nam Cmizdrić poludi....

- 21:09 - Komentari (42) - Isprintaj - #

09. 04. navečer

miranda i keera

Poslala sam Marku obje verzije... I to uopće nije važno, vidjeti ću kako ću se izvuči kada stigne...
Išla sam veslati po jezeru sa Keerom, jednom curom s četvrte godine. Nešto smo razgovarale kada je hobotnoca prevrnula čamac i mi završile u jezeru. Iskreno, niti pod tušem nisam toliko mokra! Brzo smo otplivale, i, budući da su nam štapići ostali u dvorcu, onako mokre išle u dvorac.
"Gdje ste krenule, mlade dame?" pretekao nas je profesor Flitwick.
"U kulu, osušiti se..."
Brzim pokretom štapića nas je osušio, a zatim znakovito pogigao obrvu.
"Profesore, što ne valja?" reče Keera.
"Ništa, ništa.... Sljedeći puta pazite kako plovite..."
Čim je otišao počele smo se smijati, ali je onda došao Benjamin pa sam ja odlelujala na drugi kraj dvorca.
"Ti si se kupala?"
"Naravno, pravo je doba godine, nije li?"
"Ne, stvarno..."
"Da, skočila sam u jezero!"
"Na zezaj....."
Pokazala sam mu pismo.
"Koji Mark? Koji poljubac?"
"Jedan moj frend iz djetinjstva... Znaš, dan nakon što si mi se našao u kaminu...."
Rekao je da pošaljem prvu verziju. Počeli smo se smijati, a portret operne pjevačice je počeo na glas čitati pismo.... To je bilo zabavno....

- 21:47 - Komentari (24) - Isprintaj - #

07. 04. navečer

pismo

Napokon i moj život liči na nešto! Vjerovala sam u to dok nisam dobila pismo od Marka.

Miranda!
Malo da ti se javim... Dosadno je, Vionna i moj bratić su otišli negdje, a ja sam se sjetio onog poljupca. Iskreno, nikada nisam požalio...

I tako dalje.... Sljedeći puta ću ga ureći. Definitivno. Ali sada je dovoljan odgovor.
Dragi Mark,
Odkad moje usne dotaknuše tvoje ja više nisam pri sebi. Imam žarku želju, neki je čak uspoređuju sa strašću... Imam želju za ubijanjem. Budući da sam odtrčala od tebe, ti mi više nisi bio pri ruci, pa sam se zadovoljila žrtvovanjem zečeva. Kada sam se vratila u ovu školu nisu mi vjerovali, vjerovao mi je samo jedan dečko. Moj tadašnji dečko je prekinuo samnom, a ja sam se počela družiti s tim koji me razumio. Jako ga volim, čak smo se (po uzoru na Vionnu i tvog bratića) zaručili.
Zauvijek čim dalje od tvojih usana,
Miranda

Divno. Stvarno se ponosim ovim pismom. Šteta što ga nisam poslala. Krenula sam prema sovinjaku i srela Laru (onu polujapanku) pa me pitala kome pišem. Uzela sam svoje pismo, ponovno ga pročitala i shvatila da nije normalno. Tako da ga nisam poslala. Pitati ću Benjamina trebam li ga poslati. Naravno, pripremila sam i slabiju verziju.
Mark!
Onaj poljubac mi nije značio ništa. Imam novog dečka.
Nikad tvoja,
Miranda

Hmmm... Možda je prva ipak bolja...

- 22:49 - Komentari (29) - Isprintaj - #

06. 04. predvečer

miranda i ben se ljube

Uvijek. Uvijek mi ono što tražim stoji pred očima. Kako sam bila glupa.... Nisam vidjela... Nisam znala da me ljubav gleda.. Uh, koje ja gluposti pišem.... Ne, nije bilo Amortentie u ruži, jednostavno sam se zaljubila u Benjamina. Leonora me zezala da je znala od početka. Mislim, duh me zadirkuje! Pa kako da ostanem normalna?!!!
Evo što sam željela napisati... Mislim, zašto me danima nije bilo... Pobjegli smo iz dvorca. Prokrijumučarila sam Benjamina i otišli smo u Bextabunos. Brzo smo se sakrili, a zatim izašli iz dvorca. Bilo je sunčano, ali su svi bili na nastavi. Izašli smo s područja škole i otišli u obližnji gradić. Na prometnom znaku je pisalo da smo 250 kilometara udaljeni od Monaka. To je ona kraljevina čiji se kralj oženio glumicom... Ili tako nešto... Uglavnom, sjeli smo na klupicu i razgovarali.
"I tako... U Francusku..."
"Da..."
"Nekada mi se činilo da je nemoguće tako brzo doći u Francusku. Onda sam postala vještica..."
"Znaš... Nisi ti prava vještica..."
"Molim?!"
"Prave su ružne... I imaju bradavicu na nosu..."
"Znači... Ja sam zgodna i imam prišt na čelu?"
"Pa... Tako nešto..."
Nasmijala sam se....
Vratili smo se u Hogwarts tek sljedeći dan. Gdje smo prespavali? Nismo spavali! Šetali smo Francuskom... Kada smo se vratili u Hogwarts najprije smo naišli na Lily. Bila je u spavaonici, a ostale cure su već bile na doručku.
"Aaaa! Pa vi niste normalni! Gdje ste bili?"
"U Monaku?" rekla sam joj.
"Molim?!"
"Ispričati ću ti..."
"I bolje ti je... Pokrivala sam te jučer. A tebe je Jan Karl..." obratila se i Benjaminu.
"Hvala." rekao je.
"Nema na čemu. Pa gdje ste prespavali?!"
Ispričala sam joj, pričekala sa Benjaminom da svi odu na nastavu i kada je otišao, zavukla se u krevet... To je bilo jučer... A danas...
Izašla sam iz sobe i krenula na nastavu. Na drugom katu smo se sudarili.
"Dođi da ti nešto pokažem." rekao je. Bez riječi sam otišla za njime. Posjeo me kod prozora u istočnoj kuli. Poljubio me. I od tada je službeno.... Čak sam zahvalila Siriusu što je prekinuo samnom...

- 18:55 - Komentari (25) - Isprintaj - #

03. 04. navečer

miranda na prozoru

Ja sam zaljubljena! Trebam li više pisati? Danas sam cijeli dan učila, željela sam poludjeti. Otišla sam u knjižnicu, stisnula se kod prozora i gledala jezero. Bio je tamo. Željela sam pojuriti dolje...
"Miranda, tko je bio vođa pobune protiv Glupog Glavanskog?"
"...i poljubiti..."
"Miranda?! Daj, moramo ovo naučiti..." rekla je Mary i odvukla me za drugi stol.
"Pa što vidiš u njemu?" pitala me.
"Ne znam... Jednostavno..."
"Možda je u ruži bila Amortentia!" uzviknula je!
Madame Prince nas je potjerala nešto se derući pa smo otišle u Griffindorsku kulu učiti. opet sam se priljepila za prozor...
Iskreno sumnjam da je bila Amortentia jer nisam jako poludjela.... Samo malo... Idem ja... Gledati kroz prozor...

- 21:40 - Komentari (35) - Isprintaj - #

02. 04. navečer

miranda s ružom

Narukvica djeluje! I stvarno sam sretna... Istina, nakon kiše dolazi sunce...
Kako je danas bilo dobro... Umjesto zadaća i učenja ja sam izašla... I duuugo se zadržala....
Bila sam kod jezera, kao i obično... Netko mi je prišao i poklopio oči... Nasmijala sam se, primila te ruke i pogledala tko je.
"Hej... Što ti ovdje radiš?"
"Šećem... Kao i obično..."
Nasmijala sam se.
"Jesi li za šetnju?"
"Naravno..."
Krenuli smo prema vrtu. To je dio odmah iza Južne kule, ali malo ljudi zna za njega. Tamo rastu najljepše ruže....
"Saznala sam odakle mi narukvica..."
"I?"
"Nasljedna je..." ispričala sam mu priču o narukvici...
"Znači, trebala bi ti pomoći da nađeš dečka?"
"Da..."
"Jesi li sigurna da trebaš daleko tražiti?"
"Da, iako ti ponekada ono što trebaš stoji ispred tebe..."
Ubrao je jednu ružu i stao s njom pred mene.
"Sigurno?"
Nasmijala sam se, uzela ružu i krenula prema dvorcu. Sunce je već zalazilo.
Došla sam u kulu i počela razmišljati... Zaljubila sam se... Da, zaljubila sam se u "lice iz vatre"!!! Idem sanjariti...

- 21:16 - Komentari (14) - Isprintaj - #

1. 04. navečer

miranda s narukvicom

Jučer sam saznala tko mi je poslao narukvicu! Tako sam uzbuđena... Znači, ječer, dok sam odlazila sa ručka osjetila sam neku hladnoću, kao da je nešto u meni. Ubrzo sam primjetila Leonoru.
"To si bila ti?"
"Miranda, moramo razgovarati."
"O čemu?"
"O narukvici."
"Ti... Ti znaš tko mi ju je poslao."
"Ne. Ali znam tko je trebao."
"Molim?"
Ispričala mi je povijest narukvice. Još u začetku magije tu narukvicu je ručno iskovao zlatar McSmith za svoju zaručnicu. On nije znao da ima magične moći, baš kao niti ona. Kada je stavila narukvicu narukvica je zasvjetlila, a hrpa nedoumica se rasčistila. Ta narukvica se od tada predaje po ženskoj liniji obitelji. Sada je red na meni.
"A kakve bi to nedoumice ja trebala riješiti?"
"Zlatar i ona si se potajno voljeli. S narukvicom je sve postalo savršeno. Kada je trebala odabrati ime djeteta narukvica je sama dala znak... davno mi je to majka pričala, baš se i ne sjećam..."
Ostala sam bez riječi. Mogu li pomoću narukvice nači dečka? Hmm...

- 22:18 - Komentari (19) - Isprintaj - #

30. 03. navečer

narukvica

Ne volim buđenja. Posebice ne buđenja poput jutrašnjeg.
"Pa jesi li ti normalna?!" bile su prve riječi koje sam čula.
"Aaavakaaahhmmmmm..." pokušala sam odgovoriti.
"Ti uopće ne shvačaš?!"
"Mmmmmooooaaaah..." zjevnuh. Otvorila sam oči. U ruci je držala narukvicu. Svjetlila je. Pružila mi je uz poruku:
Hvala! Narukvica je sigurna, ali tvoja ruka bez nje nije.
Molim?! Netko meni daruje narukvicu? I zašto zahvaljuje?
"Pa zašto sam ja kri(uzdah) kriva?" prozjevala sam.
"Pa što si čovijeku napravila da ti je zahvalan?!"
"Lily, moramo u Mungo."
"To ti ja kažem."
"Ostavljam te na odjelu za poludjele."
"Ha?" reče. Tek sam je pogledala. Već je imala uredno složenu kosu, obučena u ispeglanu pelerinu i bez prištića. Ja sam bila u zgužvanoj pidžami, rasčupana i lica punog bubuljica.
"Daj, Lily, goni se!"
"Miranda, što se događa s tobom?"
"Ma bjež'!"
Kako me iritirala... To što sam ja dobra i ljudi mi zahvaljuju nije razlog da mi predbacuje jer ju je probudio kučni vilenjak donoseći mi narukvicu.
Uglavnom, stavila sam narukvicu i krenula na doručak. Na doručku mi je prišao Benjamin i šapnuo da odem s prvog sata. Ne znam zašto, ali sam ga poslušala. I nakon doručka otišla na jezero.
"Lijepa narukvica..." rekao je.
"Zašto si me zvao?"
"Želiš li letjeti?"
Nasmijala sam se. Cijeli sat sam letjela, i stvarno sam uživala, a kada sam spustila pogled činilo mi se da narukvica upravlja metlom, a ne ja.

- 19:37 - Komentari (35) - Isprintaj - #

29. 03. navečer

miranda na katedri

Kako je danas bilo dosadno.... Dosada je vjerojatno nuspojava napitka protiv nuspojava. Ma super...
Nije ništa bilo zanimljivo... Cmizdri su se cipele otopile (hm, znam tko je pripomogao tome), pa smo otišli sa Povijesti magije. Uf, kako mu smrde noge...
Sjetila sam se! Da, bilo je nešto zanimljivo! Ja profesorica. McGonallgica je otišla sa sata pogledati nešto, a ja sam (za zabavu) sjela na njeno mjestu. Došla je i...
"Gospođice Smith! Pa vi ste pretjeriali!"
"Molim?"
"Oduzimam Griffindorima 15 bodova i vama dajem kaznu! Dođite u moj kabinet u četvrtak, pa čemo vidjeti što ću s vama..."
"Ali..."
"Sjedite sada."
Pa mala šala i ona pobjesni! Nije normalna...
Kasnije smo išli na kupanje (mislim u kupaonicu za prefekte)... Išli smo Maya, Sirius, Amelija, Lupin, Lily, James i ja?! Da... Dobro, bar nije išao onaj mali smrdljivac, Peter... Kako taj čovjek zaudata... Kao crknuti štakor.
I to bi uglavnom bilo to. Benjamina nisam vidjela, Rebbecu također, VonCroy si je našao neku curu... Što ću...

- 20:36 - Komentari (20) - Isprintaj - #

28. 03. navečer

kotlić

Jutros, čim sam izašla iz bolničkog krila, potrudila sam se saznati nove tračeve. I bili su stvarno dobri. Znači, misterij zvan Lily rješen je.
Duje je jučer odlazio. Nitko nije očekivao tako srcedrapateljan rastanak, ali Lily je pojurila do njega. Kako sam čula, Jamesevo lice poprimilo je čudan izraz i boju, nekolicina cura otvorila je usta isčekujući nastavak, a ostatal... Pa, Lily i Duje su bili u zagrljaju. I onda se dogodilo. Duje je promašio Lilyn obraz za par centimetara. Poljupcem. Poljubio ju je pred svima. Naravno, ne bi Lily bila Lily da mu nije opalila šamarčinu, na što se James ponosno zacrvenio i prišao joj. Zvuči kao materijal za neki film.
Danas je bilo zanimljivo na Čarobim napitcima. Slughorn je bio dosadan, ali ja sam mu prišla i pitala ga za svojstva tog napitka (saznala sam da se zove Firis Lu, potječe iz Japana). Najprije me čudno pogledao, a onda se raspričao.
"To je napitak koji se koristi za lječenje sitnih boljčica poput sportske ozljede i posljedica dječjeg dvoboja. Budući da cvijet iris ima najviše čestica u tom napitku, djeluje na korjen slatkovodne repe te ispušta prepoznatljive mirisne plinove."
"A ima li kakve nuspojave?"
"Pa naravno! Privremeno ludilo, živčanost... Ali moguće ih je sprječiti vrlo jednostavnim napitkom."
"Profesore... Možete li mi dati recept?"
Naravno, dao mi ga je i pozvao na domjenjak ovaj četvrtak. Neću doći.

1 korjen irisa
6 nasjeckanih plodova slatkovodne repe
8 grama pepela
1 litra izvorske vode
Korjen irisa nasjeckati na kolutiće i pomješati s 2 grama pepela u izvorskoj vodi kuhajući na laganoj vatri. Nakon 4 minute dodati 2 grama pepela i 3 nasjeckana ploda slatkovodne repe. Nakon 7 minuta dodati ostatak plodova slatkovodne repe i mješajući u smjeru kazaljke na satu usipati ostatak pepela. Ostaviti da se ohladi i popiti 2 dl pet puta dnevno. Dovoljna je jedna doza.

Ma super... Bar ću biti normalna. Koliko mogu biti u ovom trenutku. Mislim, rođakinja mi je duh, moj bivši dečko se povlači po dvorcu s mojom prijateljicom, Lily ima 3 udvarača, Vionna se udaje... Ups, moram uzeti napitak, čini se da je popustilo.

- 21:35 - Komentari (26) - Isprintaj - #

27. 03. navečer

napitak

Evo mene u bolnici! Ponovno... Ovaj puta sam ja kriva. Da, Maya je uz mene. Doslovno. Dva kreveta desno. Bljezgarim, Madame Pomfry mi je dala neki napitak pa sam malo zbunjena.
Dan je počeo kao i obično. Do doručka. Kada sam vidjela Mayu kako hrani Siriusa... Pa, blago rečeno, eksplodirala sam. Napala sam je, najprije smo se bezjački potukle ( i dobila sam dobre modrice), a nako toga počele smo s čarolijama. Stvarno je dobra u tome, izgleda da joj je Willy nešto pokazao, vidjela sam te iste čarolije kod Cmizdre. Uglavnom, na kraju smo obje završile na podu, krvave i slomljene. Odmah su nas otpremili do bolnice, a Madame Pomfry nas je odlučila zadržati preko noći, jer sam ja slomila prst (oh, čudne li boljke), a ona nokat. Ne, nije slomila nokat, ali... Pa, napitak djeluje.
Maloprije je Mayu posjetio Sirius. Nisam mogla izdržati da ga ne pozovem da porazgovaramo.
"I?"
"Oprosti."
"Molim?" pravila sam se glupa. Kao što rekoh, napitak...
"Ne znam što mi je bilo, ako kako mogu ispraviti..."
"Ne možeš."
"Daj, Miranda, dopusti da objasnim."
"Ja ti ništa ne branim."
"Ja..." počeo je. Već su mu se suze nadzirale u kutovima očiju. "Nisam htio da ispadne tako. Kada si bila kući sprijateljio sam se s Mayom. Kada sam te vidio s Benjaminom jednostavno sam poludio... I prekinuo s tobom. Onda je došla Maya i ostatak znaš..."
"Slušaj, vjerujem da si zaboravio neke djelove. Primjerice kada si me odgurnuo one noći, pa kada si me nazivao žderačicom muškaraca..." nisam izdržala ne nasmijavši se.
"Znam, znam... Čekaj, nešto mi ovdje poznato miriši..."
Duboko sam udahnula.
"Samo miris mog napitka... Zašto?"
"Pio sam neki takav u vrijeme onog ludila."
Počela sam se smijati. Najprije malo, a zatim sam prasnula u smjeh. Smijući se zagrlili smo se, a onda je netko otvorio vrata. I pogledao me jaaako rezočarano. I ponovno sam sve objašnjavala, i ponovno je sve završilo zagrljajem.

- 21:11 - Komentari (28) - Isprintaj - #

26. 03. navečer

Jučer smo bili u Hogsmadeu. Kao i svakog jutra, ustala sam, utakla noge u papuče i odteturala do kupaone. Sredila sam se, otišla na doručak, i krenula sa Benjaminom u Hogsmade. Najprije smo išli u Medičarnicu, kao i ostali učenici, i dobro se zabavili (i stvarno puno potrošili... bar u mom slučaju). Budući da je u svim lokalima bila gužva, a u Veprovu glavu i onu ružičastu kafiteriju nismo željeli ići, šetali smo sunčanim ulicama. Nismo bili jedini. Srela sam dosta učenika, Lily u Jamesovom društvu, Ameliju s Remusom i još jedan par, sudarili smo se pa smo se i upoznali, neku Laru Shinodu, polujapanku i jednoj dečka s njom, mislim da se zove Mamoru...isto neki japanac, činio se bogat...
Ali onda, nakon svih tih parova, skrenuli smo za ugao u starom djelu grada i naišli na... Teško mi je napisati... SIRIUSA I MAYU! U prvom trenutku nisam mogla vjerovati, i pomislila da su samo prijatelji, ali onda ju je poljubio! Potrčala sam do njih i krenula je napasti, ali me Benjamin zaustavio i odvukao od njih. Bila sam bjesna. Vjerovala sam da smo prijateljice, a ona tako... Više me pogodila sama činjenica da je to Maya i da me Sirius vrjeđao i isovremeno imao curu, nego činjenica da su zajedno. Više ništa ne osjećam prema njemu. Ne nakon toga.
Ubrzo smo se vratili u dvorac. Siriusa i Mayu nisam vidjela, i ne želim. Nekako sam se uspjela smiriti. Nisam ih vidjela čak niti danas, što znači da je možda prespavala kod njega, jer je nisam srela u spavaonici...
Današnji dan obilježio je razgovor s Lily.
"Ovako ne može. Pa znaš li ti što se o tebi priča?"
"Ne." hladnokrvno je odgovorila.
"Ali ja znam. I ne sviđa mi se, nimalo."
"Reci."
"Varaš Jamesa sa Dujom, a Severus i James su imali dvoboj zbog tebe."
"Oni ožiljci su bili od toga? Jadnik, a zato se nisu lječili otopinom od..."
"Prizemlji se. Neke cure, primjerice ja, nemaju nikoga, a za tebe se tuče trojca dečkiju."
"Imaš!"
"Koga, molim te lijepo?"
"Pa Benjamina. Zato je Sirius i postao ljubomoran i prohodao s Mayom."
"Želiš reći... Ti si to znala?!"
"Da..."
"Nisi uredu! A što se Benjamina tiče, mi smo samo prijatelji, shvati to! I slobodno proširi kao trač, vidim da si dio tornja."
"Molim?"
Ljutito sam je pogledala i odjurila. A što sam drugo mogla?

- 20:15 - Komentari (29) - Isprintaj - #

22. 03. navečer

miranda u sjeni

Danas smo se ja i Rebbeca trebale naći da vježbamo Patroniuse. Čekala sam je ispred prazne učionice (ionako nikome ne treba) ali se nije pojavljivala. Nakon desetak minuta čekanja krenula sam prema kuli. Pogledala sam na isto mjesto gdje su se Lily i Duje ljubili, a tamo su se nalazili Rebbaca i Christian Stornap, Ravenclaw sa njene godine. Sladak je, poznat je po školi. Zašto svi imaju nekoga? Zašto Lily ima dva dečka? Ja sam saaama...
Uglavnom, nakon toga sam otišla do Griffindorske kule i čula nečije glasove.
"Sutra. Ja i ti. Sami. U staklenoj sobi."
"Ne."
Oba glasa bila su muška, i s lakoćom bi ih prepoznala da nisu govorili prigušeno. Začudilo me što nisu upotrjebili "Bešumato!"
"Vjeruj mi, Lily te nikada neće voljeti."
"Ne, tebe neće. Ja i Lily smo suđeni jedno drugom."
Jesu li to James i Duje?! Nisu. Kada su se razišli stisnula sam se uza zid i pričekala da prođe. Ispred mene prošao je Severus. Čim je prošao kernula sam prema Debaloj dami, a James je upravo izgovarao lozinku.
"Krumpir u čaši!"
"Nije jestiv, vjeruj mi, dragoviću!" rekla je i pomakla se. Već se počela zatvarati kada sam potrčala do nje i rekla
"Pričekajte još mene!"
James se okrenuo.
"Što si čula?!"
"Dovoljno. Ne shvačam vas, ona može sama birati (i nije odabrala nikoga od vas)." ovo u zagradi nisam izgovorila.
Neznam. Zanima me što će biti sutra... Ne zna Lily što je napravila...

- 21:24 - Komentari (42) - Isprintaj - #

20. 03. navečer

Lily će me izludjeti. Strašno, ta cura više nije bistra. Brinem se za nju. Ovih par dana što nisam pisala nisam imala volje nakon dana brige o njoj.
U subotu me izvela van dvorca. Sjedile smo pokraj jezera i razgovarale, kada nam je netko prišao s leđa.
"Naponon ste stigli." rekla je. Iza nas nalazili su se Duje, Benjamin i Jan Karl (onaj sa doručka). Zbunjeno sam ih pogledala, a Lily je počela ustajati. Dečki su joj pomogli, a Duje im je odmaknuo ruke od nje. Nisam mogla vjerovati. Razgovarali smo i šetali oko jezera, te pronašli jedno savršeno mjesto skriveno iz grma. Tamo je toplo kao na suncu, ali je sjena. Divno.
Duje, Benjamin i Jan Karl spavaju zajedno u sobi, pa su nam pričali o Dujinim tračanjima Griffindora. Kaže da smo prehrabri i opušteni... Tko mi to priča. Ljubiti se sa zauzetom djevojkom na hodniku obilježava upravo te odlike. Nisam mu to rekla.
Kada su otišli dogodilo se nešto... Hm, zabavno. Lily i ja smo još malo šetale, a ptica je ispustila bjelilo ravno na Lilynu glavu. Nasmijala sam se, a ona se ljutito očistila.
Jučer, nakon večere, prišao mi je James sa Remusom i Siriusom u pratnji. Čini mi se da je Sirius neogodovao, ali je ipak došao.
"Miranda, što se događa s Lily?" pitao me.
"Ne mogu ovdje, idemo u kulu."
Kada smo stigli u kulu zamolio je Siriusa i Remusa da nas ostave same.
"Miranda, što se događa s njom? Čudna je u zadnje vrijeme."
"Ništa."
"Je li je netko začarao? Uopće ne razgovara samnom!"
Ne znam što sam mu rekla da ga utješim, ali znam da sam ga smirila i nisam rekla istinu. Prošaptao je
"Hvala!" i prijateljiski me zagrlio, i ja njega, a onda je Sirius upao u sobu.
"Znao sam da si nemoralna, ali sa mojim najboljim prijateljem... Nećeš me učiniti ljubomornim."
"Ti si odurni umišljeni egoista! Ne petljaj mi se u život i prijatelje!" rekla sam, ošnula ga pogledom i otišla.
Danas sam markirala Travarstvo i otišla se baciti u jezero s Jedyjem i Sunday. Bilo je super... Jedyja je uhvatila divovska hobotnica... Sunday i ja smo se nasmijale i oslobodile ga, a kasnije smo sjeli na ono jučer otkriveno mjesto... Došla je Mary.
"Što vi radite ovdje?"
"Sjedimo, zašto?"
"To je moje i Ethanovo mjesto."
"Nisam znala.. Hoćeš li da otiđemo?"
"Ne, sve je uredu..." rekla je i čarolijom me osušila. Ošnula sam je pogledom, ali se nasmješila pa smo se nastavile smijati.

- 20:27 - Komentari (30) - Isprintaj - #

17. 03. navečer

kiss

Vjerujem u Mayu. Čini se jedina normalna u ovom društvu čudaka. Uz Lily, ali Lily je prikrivena. Grono, ne znam kome više mogu vjerovati. Najviše mi je žao Jamesa. Nije to zaslužio, on je stvarno voli, ta njihova veza je bila kratka, ali su si savršeno pasali... Još si uvjek pašu, samo ne znam hoće li mu Lily reći. Da sama sebi razjasnim, Lily je prevarila Jamesa. Silazila sam sa trećeg kata nakon Aritmancije, i čula neke šumove ispod stepenica. Sišla sam i pogledala što se događa, ali vidjela sam samo neku crvenokosu djevojku da se ljubi s nekime. Bili su u utu pa im nisam vidjela lica. Nisam ih htjela ometati pa sam samo krenula dolje, a nakon par sekundi dostigla me Lily. Ruž joj je bio razmazan, a osmjeh od uha do uha. Ubrzo je Duje protrčao pokraj nas. Upitno sam pogledala Lily, a ona se nasmješila.
Ne mogu vjerovati da je moja najbolja prijateljica to napravila. Što je mislila?! Nemam pojma.
"Lily, zašto?"
"Jer mi se sviđa!"
"Ponašaš se... Užasno! Duju poznaješ dva dana, i odlazi da pet dana, a Jamesa, koji te stvarno voli, ostavljaš na cjedilu!"
"Ne..."
"MOLIM?! Nećeš reći Jamesu?!"
"Ne."
"Koja si ti..."
"Pa, to je moj izbor. I tebi preporučujem malo zabave, sada kada više nisi sa Siriusom..."
"ŠUTI! Pa nisi normalna... Jesi li ti pila?"
"Nemoj nikome reći."
"Što?!"
"Pa da sam se ljubila s Dujom."
"Znaš što? Ja se ne mješam u tvoj ljubavni život. Radi što želiš, ali meni ne plači. Stvarno ćeš izazvati katastrofu. Ako uspiješ to zatajiti... Bravo."
"Miranda, opusti se..."
"Tako? Nikada." odbrusila sam joj i otišla. Još ne mogu vjerovati, mislila sam da se to ne događa ljudima, da je to iz filmova...

- 22:00 - Komentari (40) - Isprintaj - #

16. 03. navečer

vrata

Ja leeetim! Ne trenutačno, ali sam letjela! Benjamin mi je posudio metlu i pokazao kako se leti.
Kada sam u pauzi između pisanja zadaća izašla odveo me do igrališta i rekao da sjednem na metlu koja je već lelujala metar iznad tla. Sjela sam i... Poletjela! To je savršen osječaj... Kao da svijet leluja oko mene a ja šibam kroz njega. Divno...
U zraku sam primjetila dvije točkice koje su prilazile igralištu. Polagano sam sletjela i shvatila da su to Sirius i Maya. Začuđeno sam ih pogledala, a oni su mi odvratili kratkim pogledom.
"Pa što vi ovdje radite?" pitala sam ih. Nakon međusobnog pogleda Maya je rekla
"Čekamo ostatak ekipe, imamo trening."
"Ne, Sirius je u ovo doba samnom išao u Hogsmade, što je?" rekla sam optužujuće.
"Kao što ti mjenjaš dečke mjenjamo i mi termine treninga!" odvratio je.
"Da se nisi usudio vrjeđati je!" usprotivio mu se Benjamin i grubo ga odgurnuo.
"Ma ti ćeš mi nešto govoriti..."
"Siriuse, pusti ih... Miranda, oprosti, nije normalan u zadnje vrijeme..." rekla je.
"Pričaj mi o tome..." rekla sam, primila Benjamina za ruku i odvukla do izlaza. Tamo sam počela plakati.
"Ja stvrno ne shvaćam zašto to rade! Pa nije uredu! I ja sam osoba!"
"Smiri se... Sve će biti uredu!"
"NE ĆE!!! Shvati više, ništa neće biti uredu, neće biti kao prije! Sve bi bilo jednako da se nisi pojavio u mom kaminu!"
Ništa. Ništa nije izgovorio, nego me razočarano pogledao i otišao. Gledala sam za njime dok nije nestao iza masivnih vrata. Onda sam i ja krenula prema dvorcu. Lily je bila usred razgovora s Dujom, a Jamesa nije bilo. Pitala sam je ima li trening. Ona je rekla da nema. Ako nemaju trening, što su radili sami na igralištu? Moram pitati Mayu, drago mi je da se još mogu pouzdati u nju. Nadam se.

- 19:57 - Komentari (26) - Isprintaj - #

15. 03. navečer

Sproutica

Pitala sam Lily gdje su ona i Maya jučer bile. Rekla je da Maya nije bila s njom. Niti Sirius. Lily je bila s Dujom. Kaže da mu je pokazivala Staklenu sobu i Sobu potrebe. Čudi me što Maye i Siriusa nije bilo. Znam da nisu vježbali metloboj, jer bi James bio s njima. Jesam li ja jedina kojoj je to sumnjivo? Vjerujem da jesam. Uglavnom, moram nastaviti od jučer. Zvala me Amelija pa nisam stigla dovršiti.
Kada smo Benjamin i ja ulazili u dvorac primjetili smo obavjest. Pisalo je da sljedeću subotu (26. ožujka) idemo u Hogsmade. Tužno sam spustila glavu. Sjetila sam se Siriusovog i mog poljupca, slike u novinama... Rekao je
"Znam. I ja čitam novine."
Pogledala sam ga sa suzama u očima. Ali, poput svih dečkiju, nije shvatio da ne želim ići, nego me pitao
"Što kažeš na to da idemo zajedno?"
"Pa, dobro... Bok, moram ići!" odgovorila sam. Dečki nikada ne znaju što kada treba reći. Tko im kriv... Moramo ih trpiti.
Danas sam se posvađala sa profesoricom Sprout. Rekla sam joj da neću okopavati kako bi ona uredila staklenik, jer ja dobijem bradavice, a ona to može srediti s pol' muke. Oduzela je Griffindorima 25 bodova! Pa nije normalna!
Idem pronaći Mayu, u zadnje vrijeme često nestaje.

- 21:26 - Komentari (15) - Isprintaj - #

14. 03. navečer

Sprovod je za tjedan dana. Pokušavam ne razmišljati o tome... Pitala sam Lily što mi je to Dumbledore mogao staviti u piće da mu se onako osječajno ispovjedim. Kaže da je bila blaža verzija Vestraseruma. To, u kombinaciji s Dumbledorom stvarno mi je podiglo raspoloženje. Išla sam se zahvaliti Dumbledoru, kada sam u njegovom uredu primjetila jednog zgodnog mladića. Zaprepašteno sam ga pogledala i spotaknula se. Vrata su se prigodno zalupila.
"Gospođice Smith, jeste li dobro?"
"A... Pa valjda..."
"Onda mi dopustite da vam predstavim svog nećeka, Duju Albusa Dumbledore II."
"Molim?"
"On je sin mog brata."
"Imate brata?" rekla sam gledajući u Duju.
"Da. I sada je njegov sin ovdje, jer je moj brat na putu."
"Dobro. Željela sam..."
"Smijem li te zamoliti da provedeš Duju po školi? Spavati će u sobi s Ravenclwima s sedme godine."
"Da... Željela sam vam se zahvaliti za ono jučer. Trebalo mi je."
"Nema na čemu. A sada ga provedite po školi, upoznajte ga sa Griffindorima. Neće spavati kod vas, ali će sljedeći tjedan ići s vama na nastavu."
"Profesore, to je komplicirano, ne bi li bilo jednostavnije da..."
"Učinite kao što sam rekao. Duje, Miranda će te provesti po školi."
Krenuli smo. Po putu smo malo pričali. Nakon početnog upoznavanja saznala sam da on ide u Crazyng, školu na jugu Bugarske. Upoznala sam ga sa Griffindorima, i otišla do jezera. On je ostao sa Griffindorima, iako nije bilo niti njega niti Lily, Maye i Siriusa kada sam se vratila. Na jezeru sam srela Benjamina. Ispričala sam mu o Duji. On se ispričao jer vjeruje da je Sirius prekinuo samnom zbog njega. Oprostila sam mu, a on mi je kao pobjedniku podigao ruku. Pokraj nas je prošao Cmizdra s nekim curama, i počeli su me zadirkivati da sam žderačica muškaraca i tome slično. Iako sam ih potjerala, malo me pogodilo. Benjamin me zagrlio i rekao da će sve biti uredu, a ja ga ovaj puta nisam odgurnula. Na ulasku u dvorac bila je izvješena obavjest o odlasku u Hogsmade ovaj vikend.

- 21:32 - Komentari (24) - Isprintaj - #

13. 03. navečer

Dumbledore

Ja volim Dumbledora! Taj čovjek je genijalan! I postati će nam ravnatelj! Ups, to je tajna... Uglavnom, Dumbledore me spasio iz moguće depresije. Danas na Travarstvu netko je pokucao na vrata staklenika. Obris iza stakla pripadao je samom Dumbledoru.
"Gospođice Smith, molim vas da pođete samnom do mog ureda."
Krenula sam za njime. Po putu nisam progovorila niti riječi, samo sam hodala za njime. Kada smo stigli do vrata s natpisom Prof. Albus Dumbledore promrmljao je
"Još malo..."
"Molim?"
"Ništa..."
"Profesore, što još malo?"
"Još malo imam ovaj ured. Znaš, Miranda, postati ću ravnatelj. To je tajna, ali ti mi se činiš dobra osoba za čuvanje."
Sjeli smo na veliki tapecirani naslonjač, a profesor je zamahom štapića dočarao čajnik iz kog se širio opojni miris borovice.
"Poslužite se..."
Uzela sam šalicu i natočila si, a zatim ga upitno pogledala.
"Znam da ste nestrpljivi..."
"Pa naravno, ne dolazi po svakoga ravnatelj za razgovor..."
"Točno... Dolazim samo po posebne. Miranda, ti si posebna. Ja znam mnogo toga. Znam što si proživjela. Znam da si otkrila svoje podrjetlo, bila oslobođena nastave zbog stresa... Znam da te pokušao poljubiti stari prijatelj, i da je Sirius prekinuo s tobom zbog tvog prijateljistva s Benjaminom. Ne želim te uplašiti, ali primjetim kada neki učenik ima problema. I što je najvažnije, znam da se kriviš za Roseinu smrt."
"Odakle vam to?!"
"Smiri se..."
"Ne ću se smiriti! Pa ovo je gore od špijuniranja! Znate li možda i koje su mi boje čarape i slinim li u snu?!" rekla sam i ustala se.
"Plave, ako smijem pretpostaviti. Ali ono što sam htio reći je..."
"Baš da čujemo!"
"Život sam određuje tok, mi smo samo sluge. Sve što ljudi mogu činiti je truditi se! Truditi se pronaći razliku između dobra i zla, truditi se pronaći smisao našeg postojanja! Pa ne trpimo život i iskušenja uzalud!" rekao je i pogledao me odozgo. Izgledao je strašno. Potrudila sam se shvatiti što je rekao.
"Ali što bi ja trebala raditi?! Moj život je katastrofa, ja ne mogu protiv toga!" rekla sam i počela plakati. Sjela sam i pokrila lice rukama.
"Znam, Miranda, svakome je teško... Pogledaj oko sebe... Vidiš li sitnice koje čine život lijepim? Pozdrav prijateljice, miris čaja... Sve je to nastalo trudom, svaki osječaj potječe od nečega... Ti se trebaš opustiti, shvatiti što želiš..."
"Znam, profesore, ali ovo je previše za mene..."
"Nije..."
Ustala sam i krenula prema vratima. Kada sam izašla provirila sam glavu unutra.
"Što je bilo u čaju?"
Umjesto odgovora, zagonetno se nasmješio.

- 19:34 - Komentari (32) - Isprintaj - #

12. 03. navečer

zlo

Ja sam kriva. Ja sam kriva za Roseinu smrt i smrt njenih roditelja. Ne mogu plakati koliko mi je teško. Da nisam pitala njenog oca za uslugu on se ne bi istaknuo i... Ne mogu razmišljati o tome. Osjećam se zlo, ne želim ljude pokraje sebe jer se bojim da ću im nauditi. Jedina osoba koju bi u ovome trenutku voljela pokraj sebe je Sirius. Ja sam loša osoba.
Rose mi je bila prijateljica. Nismo često bile zajedno, ali smo se dobro slagale. Sada je mrtva.
Neki ljudi uopće nisu čuli za njenu smrt. Kada smo iznosili iz dvorca njeno tijelo učenici iz ostalih domova bezbrižno su se odmarali na proljetnom suncu. Kada su vidjeli Dumbledora kako čarolijom odnosi veliki kovčeg do vidara Svetog Munga koji će ga pripremiti do sprovoda, potrčali su do njega i pitali što je bilo. Meni je prišao Benjamin i pitao me.
"Ubili su je."
Pogledao me preplašenim pogledom. Meni su u očima zasjale suze. Odvojila sam se od njega čim prije. Ne bi mogla podnjeti da još nekome ne naudim. Sada sam u ženskom toaletu. Čula sam da cure govore da sam postala potpuno depresivna i da će poslati Dumbledora do mene. Neka se usude.

- 21:11 - Komentari (26) - Isprintaj - #

11. 03. podne

Ja sam glupa sebična gadura. Ponovno pišem o sebi... Danas se dogodilo nešto strašno. Užasno... Ne želim povjerovati da je istina.
Ubili su Rose. Išla je u posjet obitelji, i pri ulasku u vatru čuli smo „Avada Kedavra“ i vidjeli zasljepljujuće zeleno svijetlo. Ona je umrla. Smrtonoše su bile u njenom stanu i ubili joj roditelje. Pogreb je u utorak. Šokirana sam, ne mogu pisati... Možda kasnije.

- 12:39 - Komentari (28) - Isprintaj - #

10. 03. predvečer

Ne, neće biti uredu!!! Zašto mi svi to govore? Tješe me pa pobjegnu! Maya je dosada bila samnom, a onda je otišla negdje! Nije fer! Lily je išla u Hogsmade s Jamesom... Mary je kod Ethana... Amy je.... nemam pojma gdje.
Zašto me puštaju samu?! Znaju da mi je teško, znaju kako boli... Ali njih nema. Jutros sam spavala. Samo to. Nisam niti išla na nastavu, što će mi... Ionako bi ga vidjela, a to ne želim...
Dobila sam pisma od mame i Vionne. Najprije sam ih samo bacila na kraj spavaonice, a tek maloprije sam ustala i pročitala ih. Pišu mi sljedeće:

Mimmy!
Ej, pa gdje si ti? Kako ti ide sa Siriusom?

Počela sam plakati.
Mi smo počeli planirati medeni mjesec... Evo, šaljem ti prospekte, pa mi reci što ti se sviđa...
Pusa,
Vionna

Poslala mi je hrpu prospekata. Nisam ih niti pogledala.
Draga moja Mirandice!
Kako škola? Prošlo je dosta vremena od kada smo se posljednji puta čule.

Da, puno vremena. Tjedan dana.
Onaj tvoj Sirius je divam dečko, zaslužuje te. Čak se i tati sviđa, a ti znaš što to znači... Ovdje nije ništa posebno... Trebaobi ti se uskoro javiti Leopold, rekao mi je da hoće.
Neki dan u goste nam je došao Mark s obitelji. Puno te pozdravlja i ispričava ti se.
Znaš li kako je teško pisati pisma kada imaš toliko toga za reći, a znaš da će osoba koja to čita nabrzaka preletjeti i odgovoriti? Nema nagrade za trud...
Volim te, ljubavi moja.
Mama
Vivian Smith

Zašto svi spominju tog gada?! Nije imao razloga za prekid samnom, a učinio je to! Nije me niti pogledao, niti mi poslao porukicu da je tako moralo biti. Kao da se nije niti dogodilo! Da, ja ću samo sjediti i plakati, a on neka vrjeđa. Pobrinuti ću se da više nikada neku curu ne povrjedi poput mene... Posebice ne neku moju prijateljicu.

- 18:12 - Komentari (38) - Isprintaj - #